Biograd na Moru: zaboravljena prijestolnica hrvatskih kraljeva

Među svim hrvatskim kraljevskim gradovima, Biograd na Moru često se zaobilazi jer nema raskošnih utvrda i dvoraca, kraljevskih mauzoleja i opipljivih spomenika. No, Biograd je među najvažnijim prijestolnicama hrvatskih ranosrednjovjekovnih vladara. Došli smo u Biograd prije nego što je postao prepun turista kako bismo se upoznali s poviješću ovog grada, osobito što se tiče hrvatskih narodnih vladara i spomena na njih na 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva. 

Biograd je obilježio veliku obljetnicu bogatim programom od 8. do 11. svibnja. Manifestacija je osmišljena kako bi kroz raznovrsne kulturne, umjetničke i zabavne sadržaje približila građanima i posjetiteljima slavnu hrvatsku povijest, uz poseban naglasak na doba kralja Tomislava. Prikazan je novi film o kralju Tomislavu, odmah nakon zagrebačke premijere. Organizirane su izložbe, među kojima se ističe likovna izložba desetak vrhunskih hrvatskih umjetnika. Oni su cijelu godinu stvarali radove na temu hrvatskih kraljeva koje su dovršili i izlagali tijekom samog događanja. Rivom je prošla i povorka kulturno-umjetničkih društava u raskošnim narodnim nošnjama, a predstavljena je i gastronomska ponuda regija – Dalmacije, Slavonije i Like – čime se simbolično oslikava i povijesna zastava s tim krajevima. Posjetitelji su imali priliku vidjeti stare hrvatske brodove, od leuta do gajeta, stare i preko stotinu godina.

Biogradska biskupija bila je možda i prva hrvatska biskupija / Izvor Grad Biograd na Moru

Glavni mul bio je mjesto povorke gradskih glazbi iz cijele Dalmacije, koju je pratilo dvadesetak hrvatskih pasmina konja, te povijesne vojne postrojbe. Kao vrhunac ove proslave, održano je uprizorenje povijesne bitke iz 1576. godine ‒ napad Turaka na Biograd, njihovo protjerivanje i oslobađanje grada. Scenski sukob završio je spektaklom: zapaljenim turskim brodom i nastupom klape i orkestra Hrvatske ratne mornarice, koji publiku uvodi u koncertni dio večeri. Svečana sveta misa služena je u crkvi sv. Stošije, nakon koje je uslijedilo druženje na novouređenom trgu ispred crkve. Grad Biograd odlučio je ovu obljetnicu obilježiti i vizualno: cijeli grad bit će ukrašen zastavama koje simboliziraju 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva. Te zastave ostat će istaknute tijekom cijele godine i turističke sezone, kako bi pobudile zanimanje posjetitelja za ovu važnu godišnjicu. Uz zastave, planiraju se i posebne svjetlosne instalacije, sve s ciljem poticanja turista da nauče više o hrvatskoj povijesti. U središtu svega je i novi kip kralja Tomislava.

Biograd – stolni grad

O važnosti Biograda kao kraljevskog sjedišta razgovaramo s ravnateljem Zavičajnog muzeja Biograd na Moru Draženkom Samardžićem i kustosom muzeja Tomislavom Ražnjevićem. Već iz povijesnih dokumenata, poput isprava koje su objavljivane u Biogradu u ime kralja Petra Krešimira IV., vidi se da je Biograd bio kraljevski grad. To je važan argument za tezu o Biogradu kao prijestolnici. U Biogradu su pronađeni ostaci stare hrvatske arheologije koji također potvrđuju kraljevski status grada. „Iako, nažalost, nema ostataka kraljevske palače, sačuvana je stara hrvatska katedrala, koja svjedoči o tome da je Biograd bio biskupsko sjedište. Biogradska biskupija bila je jedna od prvih, ako ne i prva hrvatska biskupija. Najvažniji dokumenti vezani su upravo uz Petra Krešimira IV. i njegov boravak u Biogradu u drugoj polovici 11. stoljeća, što se smatra zlatnim dobom Biograda. Grad se snažno razvijao sve do njegovog razaranja u ratovima s Mlečanima u prvoj polovici 12. stoljeća“, govori nam Samardžić dok nas vodi starom jezgrom Biograda i upozorava na još vidljive ostatke iz vremena narodnih vladara. Posebno je važno naglasiti i krunjenje Kolomana u Biogradu za hrvatskog kralja. Time je potvrđen kontinuitet hrvatske državnosti i simbola vlasti, bez prekida, nakon narodnih vladara. „Ne zna se pouzdano kojom je krunom Koloman bio okrunjen — je li to možda bila Zvonimirova kruna ili neka druga. Krune se često spominju u legendama i simbolici, ali konkretnih podataka za Biograd i Zvonimira nemamo“, odgovara nam ravnatelj muzeja na naše pitanje o kraljevskoj kruni Hrvata.

Ravnatelj Zavičajnog muzeja Draženko Samardžić i kustos Tomislav Ražnjević

Poznato je da je kralj Zvonimir utvrdu Vrana, starohrvatski grad nedaleko od Biograda, predao papinskim legatima, što se smatra prvim svojevrsnim „veleposlanstvom“ Svete Stolice u ovim krajevima. U povijesnim izvorima navodi se da je tamo ostavio kraljevsku krunu, žezlo, mač i druge znakove kraljevske moći, kao i crkveno posuđe. Iako ti predmeti nisu sačuvani, danas se na Vrani provode intenzivna arheološka istraživanja koja bi mogla donijeti nova otkrića. Cilj je spasiti Gradinu (starohrvatsku utvrdu) od propadanja i u potpunosti je revitalizirati. Veliku ulogu tu ima lokalna zajednica i njihova udruga koja nastoji očuvati kulturno i prirodno naslijeđe Vrane.

Katedrala i samostani

Srednjovjekovni Biograd bio je smješten upravo na području današnjeg poluotoka. Prema istraživanjima Luke Jelića s početka 20. stoljeća, povijesna jezgra grada prostirala se otprilike na 500 x 500 metara. Unutar tog prostora odvijao se sav život kraljevskog dvora, biskupa i građana. Tamo su pronađeni i ostaci velike trobrodne katedrale u kojoj je okrunjen Koloman. Grad se nalazio na poluotoku koji je blago uzdignut, a na vrhu tog brda nalazila se katedrala koja je bila prilično velika za tadašnje vrijeme. Postoji i jedan crtež njemačkog putopisca koji je obilazio Dalmaciju u 15. stoljeću. On je tom prilikom oslikao Dubrovnik, primorske gradove, pa i Biograd, koji je tada već bio ruševina, samo taj poluotok s ostacima. Grad je bio opasan snažnim bedemima s kulama, ali je dvaput potpuno razoren — najprije od Mlečana u 12. stoljeću, a zatim od Osmanlija u 17. stoljeću.

U vrijeme Petra Krešimira IV. ovdje je bilo razvijeno ribarstvo, postoje i isprave kojima se dodjeljuju prava na ribolov. Ali temelj svega bila je ipak poljoprivreda, kao i svugdje u feudalnoj državi. Zaleđe je bilo bogato, i to je jedan od razloga zašto je baš ovdje pretpostavljeno središte te stare hrvatske države, na prostoru između Zadra i Solina, upravo zbog tih poljoprivrednih posjeda. Po tome je Biograd bio poseban. U Solinu su se, primjerice, više bavili stočarstvom jer nije bilo toliko dobrog tla za poljoprivredu, a ni ribarstvo nije bilo toliko razvijeno. Trenutno stanje može malo zavarati jer je danas zaleđe Biograda lijepo ravničarsko i obradivo područje, ali u prošlosti je to bilo močvarno područje, pogotovo između Vrane i Nadinskog blata. Tek je melioracijama u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća ono pretvoreno u plodna polja. Dotad je to bilo malarično, nezdravo područje, pa je zapravo tek kraj oko Benkovca bio zdraviji za život. Unatoč tome, poljoprivreda je bila razvijena, o čemu svjedoče crkvene i državne institucije koje su cvjetale na tom prostoru. A važna je bila i sol, koja se tada smatrala „bijelim zlatom“. Blizina mora značila je i razvijenu trgovinu, a u blizini Biograda bile su rimske luke i solane. Postoje zapisi kako su benediktinci s Ćokovca, prije toga iz Biograda, imali svoju vlastitu luku kod Svetog Filipa i Jakova. Oni su tada bili gospodarski vrlo jaki i trgovali su, odnosno izvozili dio robe.

Grad Biograd na Moru snažno živi s povijesnim kraljevima i glagoljicom

Crkva svete Stošije nalazi se na mjestu nekadašnje katedrale posvećene istoj svetici

Zna se podosta i o samostanima koji su se nalazili u neposrednoj blizini katedrale. „Moguće je da su kraljevi boravili u tim samostanima. Na spomenutom crtežu, što je zapravo najstariji poznati prikaz Biograda kao civitasa, mogu se lijepo vidjeti bedemi, kule, obrisi te krunidbene katedrale. Neki čak prepoznaju i mjesto na kojem bi mogao biti kraljevski dvor – jer kraljevi su morali negdje boraviti. Ne možemo zamišljati neki posebno velik dvor, radilo se više o većoj kući“, govori nam Samardžić dok obilazimo ostatke samostana Svetog Ivana Evanđelista. Nakon što su Mlečani u 12. stoljeću razrušili grad, benediktinci su pobjegli na Pašman, gdje je i danas jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj. Časne sestre pobjegle su prvo u Šibenik, pa potom u Zadar, gdje su se vjerojatno pripojile nekom od ženskih samostana, Sv. Marija ili Sv. Nikola, i nikada se nisu vratile u Biograd.

Samostan Svetog Ivana Evanđelista bilo je središte crkvenog i političkog života kraljevskog Biograda

Skroman spomenicima,
bogat spomenima

Danas su, nažalost, ostaci tog nekada slavnog kraljevskog grada vrlo skromni. Sačuvani su pisani spomeni, a posebno možemo tu spomenuti i povijesne isprave koje su kraljevi izdavali iz Biograda. „Kad smo već kod Petra Krešimira IV., za njega znamo da je ‘vladao cijelim našim morem’, ‘nostrum mare Croaticum’. To je ono što imamo iz najranijih vremena. Nažalost, kasnije je sve to stradalo u tursko-mletačkim ratovima, pa su već početkom 17. stoljeća tu bile samo biogradske ruševine. A kako se kasnije grad širio i urbanizirao, danas od toga jednostavno više nemamo ništa“, objašnjava Samardžić.

Otkrivanje spomenika kralju Tomislavu 1925. godine

Biograd je obilježio veliku obljetnicu
bogatim programom od 8. do 11. svibnja

Biograd je često bio u sjeni drugih povijesnih hrvatskih gradova poput Knina, Nina, Solina ili Šibenika. Iako je prema svim pokazateljima upravo Biograd bio jedini pravi stolni grad, odnosno prava prijestolnica hrvatskih kraljeva, zbog povijesnih razaranja i iseljavanja do druge polovice 19. stoljeća sveden je na malo mjesto bez značajnijih spomenika koji bi jasno svjedočili o njegovoj kraljevskoj prošlosti. Ali, tomu svjedoči njegovo ime jer su stolni gradovi bili bijeli gradovi. U 20. stoljeću, osobito između dva svjetska rata, Biograd se još relativno često spominjao u turističkim i kulturnim publikacijama. Danas je prepoznatljivost znatno manja. Međutim, zahvaljujući Sveučilištu u Zadru i Odjelu za povijest i arheologiju, u posljednjih nekoliko godina provode se revizijska istraživanja koja Biograd polako vraćaju na mjesto koje mu pripada u hrvatskoj povijesti.

Biogradski muzej osnovan je 1925. godine, povodom proslave tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Bio je to prvi sustavno organiziran muzej toga kraja, nastao na temeljima još starijih lokalnih inicijativa iz doba narodnog preporoda. Danas možemo s ponosom reći da muzej ima kontinuitet dug cijelo stoljeće, iako je bilo prekida zbog ratova i drugih nedaća. Istraživanja se nastavljaju tradicionalno snažnom arheologijom na širem zadarskom području. Trenutno je naglasak upravo na srednjem vijeku te su planirana daljnja istraživanja, kako bi se produbile spoznaje o starom Biogradu. Što se tiče novijeg doba, jednostavno nema toliko interesa za novovjekovnu povijest koliko za srednjovjekovnu. „U planu je, koliko znam, i novi znanstveni simpozij o Biogradu i njegovoj prošlosti, kao i o povijesti biogradske okolice. To bi trebalo dopuniti saznanja nakon 30 godina, jer je zadnji skup o Biogradu bio još osamdesetih. Pa bi sad trebalo sve objediniti i objaviti u zborniku“, najavljuje Draženko Samardžić.